Україна
(Ukrajina)
 |
 |
| Zastava | Grb |
Воля, злагода, добро (Volja, Zlahoda, Dobro)
(ukrajinski, "Sloboda, sloga, dobro")
Šče ne vmerla Ukrajina
24. kolovoza 1991.
UTC +3 ljeti
|
Україна (Ukrajina) |
|||||
|---|---|---|---|---|---|
|
|||||
| Geslo Воля, злагода, добро (Volja, Zlahoda, Dobro) (ukrajinski, "Sloboda, sloga, dobro") |
|||||
| Himna Šče ne vmerla Ukrajina |
|||||
|
|||||
| Glavni grad | Kijev | ||||
| Službeni jezik | ukrajinski | ||||
| Vlada | |||||
| - Predsjednik | Viktor Juščenko | ||||
| - Predsjednik Vlade | Julija Timošenko | ||||
| Neovisnost | Od Sovjetskog Saveza 24. kolovoza 1991. |
||||
| Površina | 43. po veličini | ||||
| - ukupno | 603.700 km² | ||||
| - % vode | 7 % | ||||
| Stanovništvo | 26. po veličini | ||||
| - ukupno (2006) | 46.710.816 | ||||
| - gustoća | 77,4/km² | ||||
| BDP (PKM) | procjena 2007. | ||||
| - ukupno | 390.306 milijardi $ (28.) | ||||
| - po stanovniku | 8,404 $ (87.) | ||||
| Valuta | Ukrajinska hrivnja (100 kopijki) | ||||
| Pozivni broj | 380 | ||||
| Vremenska zona | UTC +2 UTC +3 ljeti |
||||
| Internetski nastavak | .ua | ||||
Ukrajina (Україна, Ukrayina na ukrajinskom; je republika u istočnoj Europi. Najveća je europska država. Po ukupnoj veličini, na drugom je mjestu iza Ruske federacije.
Graniči s Crnim morem na jugu, Ruskom Federacijom na istoku, Bjelorusijom na sjeveru, Poljskom i Slovačkom na zapadu, Mađarskom na jugu, te Rumunjskom i Moldavijom na jugozapadu.
Područje Ukrajine je također bilo poznato kao Rutenija, a stanovnici kao Ruteni ili Rusini; a u ruskoj historiografiji kao Mala Rusija (Малороссия, Malorossiya). Ovo su područje u prethodnim stoljećima naseljavali Skiti i Sarmati. Sadašnje ime se tumači na različite načine, obično kao pogranična krajina.
Sadržaj |
Riječ Ukrajina slavenskog je porijekla i prvotno je značila ono što danas nazivamo krajem, zemljom, prostorom.
Najvjerojatnije riječ potječe od indoeuropskog korijena *(s)krei- (odvajati, rezati). Neki lingvisti smatraju da se riječ može tumačiti kao "najudaljeniji prostor" ili «pogranično područje», dok drugi riječ dovode u vezu s «rodnim krajem» ili «vlastitom, svojom zemljom».
Prvi puta ime Ukrajina se spominje 1187. godine u Kijevskom ljetopisu, u kome autor piše o smrti perejaslavskoga kneza. ("I plakaše za njim svi Perejaslavci…a zbog njeg se i Ukrajina u crno obavije). Otada će se naziv često javljati i u drugim ljetopisima u kojima će riječ uglavnom označavati pogranične zemlje koje su bile suprotstavljene državnom središtu u Kijevu.
Sredinom 16 st. naziv Ukrajina se javlja i u stranim izvorima. Tako je u pismu turskog sultana Sulejmana upućenom poljskom kralju Žigmundu II. 1564. g. korišten izraz Ukrajina. Također od 16. stoljeća pa nadalje, naziv Ukrajina se koristi isključivo u značenju zemlje ili države naseljene Ukrajincima.
Ime Ukrajina također je zabilježeno na europskim zemljopisnim kartama iz 1650, 1666, 1720 i dr. godina. Korištenje toga naziva u zemljopisu, u potpunosti je odgovaralo stanju u narodu, među kojim je izraz bio vrlo proširen, a o tome nam svjedoče mnogobrojne pjesme posvećene zbivanjima u razdoblju od XVI. do XVIII. st. Otada se ime iznimno proširilo usprkos tendenciji ruske i poljske vlasti koje su predlagale druge nazive, pa čak i zabranjivale korištenje imena Ukrajina, kao što je bio slučaj s carskom Rusijom u XIX. st.
Dana 19. veljače 1992. Verhovna Rada (ime ukrajinskog parlamenta) prihvatila je prijedlog «O državnom grbu Ukrajine» čime je potvrđen «trozub» kao mali ukrajinski grb i samim time kao glavni element velikoga grba.
Još od najdavnijih vremena trozub se štuje kao magični i svojevrsni zaštitni znak. Arheolozi su pronalazili njegov lik na mnogim kulturnim spomenicima koji datiraju iz prvog stoljeća poslije Krista, dok se prvi spomen o trozubu u pisanom obliku (u ljetopisima) javlja od X. stoljeća.
Za vrijeme Kijevske Rusi, trozub je simbol kneževske vlasti. Veleposlanici kijevskoga kneza Igora (912.-945.), prilikom sklapanja dogovora s Bizantom, utiskivali su pečate s likom trozuba, a kijevski knez Vladimir (980.-1015.) kovao je taj simbol na kovanice, prilikom čega bi se trozub nalazio na naličju dok bi na licu kovanice bio lik vladara.
Detaljniji članak o ovoj temi: Povijest Ukrajine
Najstariji tragovi ljudske nazočnosti u Ukrajini vezani su uz početke evolucije čovjeka. Na području Ukrajine razvilo se više tipova prapovijesnih kultura od kojih je najraširenija bila tripoljska kultura iz brončanog doba (4.-3. st. pr. Kr.).
Područje Ukrajine je izuzetno izloženo migracijama različitih naroda. Antički izvori na tom prostoru bilježe vladavine Kimerijaca (9.-7. st. pr. Kr.), Skita (7.-3. st. pr. Kr.), Sarmata (2. st. pr. Kr. – 2. st.), Gota (3.-4. st.). Obalu Crnog mora od 7. st. pr. Kr. koloniziraju Grci. Gote su 375. god. pobijedili Huni koji pod Atilom stvaraju moćnu državu između Dona i Karpata (do 451.).
Detaljniji članak o ovoj temi: Kijevska Rusija
Seoba Slavena u 6. i 7. st. predstavlja početak formiranja ukrajinskog naroda. Na prostoru Ukrajine tada se spominje veći broj slavenskih plemena. U 9. i 10. st. uspostavljena je prva istočnoslavenska država sa središtem u Kijevu, poznata pod nazivom Kijevska Rusija (Kijevska Rus'). Za Vladimira Velikog 988. god. primaju kršćanstvo iz Carigrada. S vremenom dolazi do raspadanja velike Kijevske Rusije na manje kneževine. Tijekom navale Mongola (Tatara) razoren je Kijev (1240.), a glavno središte državnosti postaje Galicijsko-volinijska kneževina (1219.-1340.).
U 14. stoljeću značajan dio prijašnje Rusije, uključujući Kijev, dolazi pod vlast litvanske dinastije (Velika Kneževina Litva). Poljska je zauzela Galiciju i područje grada Holma. Potkraj 14. st. oko Dnjepra su se naselili ukrajinski Kozaci koji će odigrati važnu ulogu u suprotstavljanju tursko-tatarskom i poljskom pritisku.
Nakon sklapanja Lubinske unije 1569. god. između Litve i Poljske, a prostoru Ukrajine sve više jača poljski utjecaj, a s njim i utjecaj Katoličke crkve. Ukrajinska crkva (Kijevska metropolija) sklopila je 1596. god. uniju s Katoličkom crkvom (Brestska unija). U to vrijeme se razvija književnost na staro-ukrajinskom jeziku.
God. 1648. pokrenut je rat za oslobođenjem Ukrajine od Poljske, koji je vodio kozaški hetman Bogdan Hmeljnicki. Zbog istovremenih borbi s Turcima i Poljacima, Ukrajina se 1654. ujedinjuje s carskom Rusijom na sjeveru.
S vremenom Ukrajina gubi autonomiju unutar Rusije, a pobune protiv ruske vlasti nisu imale uspjeha. Pri podjelama Poljske, Austro-Ugarska je 1772. god. dobila Galiciju, a 1775. god. i Bukovinu, dok je Rusija dobila zemlje između Dnjepra i Buga, i Krim, a zatim i preostali poljski dio Ukrajine.
Potkraj 18. st. formira se ukrajinski narodni pokret, najprije kao kulturni, a zatim kao politički pokret. Od kraja 19. st. političke stranke zahtijevaju samostalnu državu. Ukrajinski parlament je u studenome 1917. god. proglasio Ukrajinsku Narodnu Republiku u sklopu Rusije. Dana 25. siječnja 1918. god. Ukrajina proglašava neovisnost i odcjepljenje.
Ukrajinskoj Narodnoj Republici se 1919. pridružuje Galicija, koja se osamostalila raspadom Austro-Ugarske 1918. god. Iste godine sovjetska Crvena armija napada Ukrajinu koja sklapa vojni savez s Poljskom. Nakon poljsko-sovjetskog rata zapadna Ukrajina je pripala Poljskoj, Bukovina i Besarabija Rumunjskoj, Zakarpaće Čehoslovačkoj, ali ostatak (veći dio zemlje) pod nadzorom je sovjetskih vlasti koje formiraju Ukrajinsku SSR.
Kad su Njemačka i SSSR 1939. god. podijelili Poljsku, Ukrajini su vraćena zapadna područja. Za Drugog svjetskog rata Ukrajina je bila pod njemačkom okupacijom. Nakon rata sporazumom SSSR-a i Čehoslovačko Zakarpaće je priključeno sovjetskoj Ukrajini.
God. 1954. Ruska SFSR prepustila je Krim sovjetskoj Ukrajini, a 24. kolovoza 1991. Ukrajina je proglasila neovisnost, što je potvrđeno referendumom 1. prosinca 1991. god.
Nezavisnost Ukrajine je priznata 25. prosinca 1991. god. Ukrajina je jedna od osnivača Zajednice Neovisnih Država.
Izbori 2004. god. protekli su u znaku sukoba proruske (Viktor Janukovič) i prozapadne opcije (Viktor Juščenko). Sumnje u valjanost Janukovičeve tijesne pobjede dovele su do masovnih prosvjeda poznatih pod nazivom Narančasta revolucija. Završena je ponovnim izborima i pobjedom Juščenka. I na izborima 2007. god. prozapadne stranke (među njima je najjači bio blok Julije Timošenko) odnijele su tijesnu pobjedu.
Ukrajina je podijeljena na 24 administrativne jedinice koje se nazivaju oblastima, jednu autonomnu republiku i dva grada s posebnim statusom. Oblasti se dijele na manje jedinice koje se nazivaju rajonima.
Većina se ukrajinskih oblasti naziva prema oblasnom središtu (npr. Lavovska oblast). Uz to, još se tradicionalno na korijen riječi oblasnog središta dodaje sufiks –ščin- i na taj način su nastali tradicionalni nazivi poput Odeščina, Kijevščina (usp. hrv. Labinština).
Iznimka tog pravila su Volinjska i Zakarpatska oblast sa središtima u Lucku i Užgorodu. Kijev kao glavni grad je administrativno zasebna jedinica koja je ujedno i središte istoimene oblasti. Uz njega, još je Sevastopolj grad s posebnim statusom. Oblasno središte je najčešće najveći i najrazvijeniji grad u regiji.
Autonomna Republika Krim (ukr. Автономна Республіка Крим), nekada se nazivala Krimska oblast Ukrajinske SSR, zemljopisno je smještena na krimskom poluotoku na jugu Ukrajine. Glavni grad AR Krim je Simferopolj.
| Oblast (hrvatski) | Oblast (ukrajinski) | Tradicionalni naziv | Oblasno središte |
|---|---|---|---|
| Čerkaška oblast | Черкаська область Čerkas'ka oblast' |
Черкащина Čerkaščyna |
Черкаси, (Čerkasy)/ Čerkasi |
| Černigivska oblast | Чернігівська область Černigivs'ka oblast' |
Чернігівщина Černigivščyna |
Чернігів, Černigiv |
| Černivačka oblast | Черніветська область Černivets'ka oblast' |
Чернівеччина Černiveččyna |
Чернівці, Černivci |
| Dnjipropetrovska oblast | Дніпропетровська область Dnipropetrovs'ka oblast' |
Дніпропетровщина Dnipropetrovščyna |
Дніпропетровськ (Dnipropetrovs'k)/ Dnjipropetrovsk |
| Donečka oblast | Донецька область Donets'ka oblast' |
Донеччина Doneččyna |
Донецьк, (Donec'k)/ Doneck |
| Ivano-Frankivska oblast | Івано-Франківська область Ivano-Frankivs'ka oblast' |
Івано-Франківщина Ivano-Frankivščyna |
Івано-Франківськ, (Ivano-Frankivs'k) / Ivano-Frankivsk |
| Harkivska oblast | Харківська область Harkivs'ka oblast' |
Харківщина Harkivščyna, ili Слобожанщина Slobožanščyna |
Харків, Harkiv |
| Hersonska oblast | Херсонська область Hersons'ka oblast' |
Херсонщина Hersonščyna |
Херсон, Herson |
| Hmeljnička oblast | Хмельнитська область Hmel'nyts'ka oblast' |
Хмельниччина Hmel'nyččyna |
Хмельницький, (Hmel'nyc'kyj)/ Hmeljnicki |
| Kijevska oblast | Київська область Kyjivs'ka oblast' |
Київщина Kyjivščyna |
Київ, (Kyjiv)/ Kijev |
| Kirovogradska oblast | Кіровоградська область Kirovograds'ka oblast' |
Кіровоградщина Kirovogradščyna |
Кіровоград, Kirovograd |
| Luganska oblast | Луганська область Lugans'ka oblast' |
Луганщина Luganščyna |
Луганськ, (Lugans'k) / Lugansk |
| Lavovska oblast | Львівська область L'vivs'ka oblast' |
Львівщина L'vivščyna |
Львів, (L'viv) / Lavov |
| Mikolajivska oblast | Миколаївська область Mykolaivs'ka oblast' |
Миколаївщина Mykolajivščyna |
Миколаїв, (Mykolajiv) / Mikolajiv |
| Odeška oblast | Одеська область Odes'ka oblast' |
Одещина Odeščyna |
Одеса, Odesa |
| Poltavska oblast | Полтавська область Poltavs'ka oblast' |
Полтавщина Poltavščyna |
Полтава, Poltava |
| Rivanjska oblast | Рівненська область Rivnens'ka oblast' |
Рівненщина Rivnenščyna |
Рівне, Rivne |
| Sumska oblast | Сумська область Sums'ka oblast' |
Сумщина Sumščyna |
Суми, (Sumy) / Sumi |
| Ternopiljska oblast | Тернопільська область Ternopil's'ka oblast' |
Тернопільщина Ternopil'ščyna |
Тернопіль, (Ternopil') / Ternopilj |
| Vinička oblast | Віннитська область Vinnyts'ka oblast' |
Вінниччина Vinnyččyna |
Вінниця, (Vinnycja) / Vinicja |
| Volinjska oblast | Волинська область Volyns'ka oblast' |
Волинь Volyn' |
Луцьк, (Luc'k)/ Luck |
| Zakarpatska oblast | Закарпатська область Zakarpats'ka oblast' |
Закарпаття Zakarpattja |
Ужгород, Užgorod |
| Zaporiška oblast | Запорізька область Zaporiz'ka oblast' |
Запоріжчина Zaporižčyna |
Запоріжжя, (Zaporižžja)/ Zaporižja |
| Žitomirska oblast | Житомирська область Žytomyrs'ka oblast' |
Житомирщина Žytomyrščyna |
Житомир, (Žytomyr)/ Žitomir |
Veći gradovi Ukrajine:
Etnički Ukrajinci sačinjavaju oko 77.8% sveukupnog stanovništva Ukrajine. Od nacionalnih manjina najbrojniji su Rusi 17.3% iza kojih slijede Rusini (Zakarpatska oblast) oko 0.9%. Važno je napomenuti da službena ukrajinska vlast ne priznaje Rusine kao poseban narod, već kao dio ukrajinskog etnosa, a njihov rusinski jezik, ukrajinskim dijalektom. U Hrvatskoj i Vojvodini, Rusini su priznati kao nacionalna manjina.
Od ostalih manjina prisutni su Rumunji i Moldavci (0.8%), Bjelorusi (0.6%), Krimski Tatari (0.5%), Bugari (0.4%), Mađari, Poljaci (0.4%) i Židovi (0.3%).
Službeni jezik u Ukrajini je ukrajinski iako je znanje ruskog jezika iznimno važno kako na kulturnom tako i na ekonomskom planu. Ukrajinski govori oko 55% dok ruski oko 45% stanovništva (oko 67.5% stanovnika smatra ukrajinski svojim materinjim jezikom, dok ruski smatra 29.6% stanovnika, prema popisu iz 2001.) Književni ukrajinski se govori u zapadnoj Ukrajini, ponajprije u Lavovu. Ruski prevladava u središnjoj Ukrajini i u velikim gradovima (uključujući Kijev), dok je suržik (mješavina ukrajinskog i ruskog, karakterističan po korištenju ukrajinske gramatike i fonetike i ruskog vokabulara) rasprostranjen po ruralnim područjima i manjim gradovima. Istočna Ukrajina je pod snažnim ruskim utjecajem i tamo s visokim postotkom prevladava ruski jezik. Na Krimu, ukrajinski jezik je u potpunosti odsutan, unatoč silnim pokušajima njegova uvođenja kao jedino dopuštenog jezika u administraciji, medijima i reklamiranju.
Broj učenika koji se školuju na ruskom jeziku, znatno je pao u posljednjih 10 godina (s 41% na 24%). Ipak, mnoge su ukrajinske gradske škole de-facto ruskojezične, osobito na istoku i jugu zemlje. Ruski jezik i nadalje ostaje jezikom međunarodnog sporazumijevanja za velik broj Ukrajinaca i jezik koji je razumljiv širom Ukrajine.
Albanija • Andora • Armenija3) • Austrija • Azerbejdžan1) • Belgija • Bjelorusija • Bosna i Hercegovina • Bugarska • Cipar3) • Crna Gora • Češka • Danska4) • Estonija • Finska • Francuska3) • Grčka • Gruzija1) • Hrvatska • Irska • Island • Italija • Kazahstan1) • Kosovo 2) • Latvija • Lihtenštajn • Litva • Luksemburg • Mađarska • Makedonija • Malta • Moldavija • Monako • Nizozemska3) • Norveška4) • Njemačka • Poljska • Portugal4) • Rumunjska • Rusija1) • San Marino • Slovačka • Slovenija • Srbija • Španjolska4) • Švedska • Švicarska • Turska1) • Ujedinjeno Kraljevstvo4) • Ukrajina • Vatikan
Akrotiri i Dhekelia • Ålandski otoci • Gibraltar • Guernsey • Otok Man • Føroyar • Jersey • Jan Mayen • Svalbard
Abhazija5) (Gruzija) • Gorski Karabah (Azerbejdžan)3) • Južna Osetija5) (Gruzija) • Pridnjestrovlje (Moldavija) • Turska Republika Sjeverni Cipar (Cipar)3)
1) Značajan dio teritorija se nalazi u Aziji
2) Proglasilo neovisnost 17. veljače 2008.. Priznalo ga 52 država članica UN-a (studeni 2008.)
3) U potpunosti u Aziji, ali ima društvene i političke veze s Europom
4) Posjeduje zavisne ili slične teritorije izvan Europe
5) priznata od strane Ruske Federacije i Nikaragve
Članice:
Albanija • Andora • Belgija • Benin • Bjelokosna Obala • Bugarska • Burkina Faso • Burundi • Cipar • Čad • Demokratska Republika Kongo • Dominika • Džibuti • Egipat • Ekvatorska Gvineja • Francuska • Francuska Gvajana • Gabon • Gana • Grčka • Gvadalupa • Gvineja • Gvineja Bisau • Haiti • Kambodža • Kamerun • Kanada • Kanada-Novi Brunswick • Kanada-Québec • Komori • Laos • Libanon • Luksemburg • Madagaskar • Makedonija • Mali • Martinik • Mauritanija • Mauricijus • Maroko • Monako • Niger • Republika Kongo • Rumunjska • Ruanda • Sejšeli • Senegal • Sveta Lucija • Sveti Petar i Mikelon • Sveti Toma i Princip • Srednjoafrička Republika • Švicarska • Togo • Tunis • Vanuatu • Vijetnam • Zelenortska Republika
Promatrači:
Armenija • Austrija • Češka • Gruzija • Hrvatska • Litva • Mađarska • Mozambik • Poljska • Slovačka • Slovenija • Srbija • Ukrajina
Armenija • Azerbejdžan • Bjelorusija • Kazahstan • Kirgistan • Moldavija • Rusija • Tadžikistan • Ukrajina • Uzbekistan
Pridruženi član:
teksty piosenek | Międzyzdroje | Sztuka jest skarpetką kulawego | Koncertowa | Ślad
źródło Wikipedia
