Turkmenistan
Türkmenistan
Zastava Grb
Zastava Grb
Himna
Nacionalna himna neovisnog, neutralnog Turkmenistana
Položaj Turkmenistana
Glavni grad Aşgabat
Službeni jezik turkmenski
Vlada
 - Predsjednik Gurbanguly Berdimuhammedow
 - Predsjednik Vlade Gurbanguly Berdimuhammedow
Neovisnost Od Sovjetskog Saveza 27. listopada 1991.
Površina 51. po veličini
 - ukupno 488.100 km²
 - % vode ~0 %
Stanovništvo 113. po veličini
 - ukupno (2002) 4.603.244
 - gustoća 9,4/km²
Valuta turkmenistanski manat (100 tenesija)
Pozivni broj +993
Vremenska zona UTC +5
Internetski nastavak .tm

Turkmenistan je država u središnjoj Aziji. Graniči na sjeverozapadu s Kazahstanom, na sjeveru i istoku s Uzbekistanom, na jugoistoku s Afganistanom i na jugu s Iranom. Na zapadu izlazi na Kaspijsko more. Turkmenistan je jedna od 15 država nastalih raspadom Sovjetskog Saveza.

Sadržaj

Većinu zemlje zauzima gotovo nenaseljena pustinja Karakum. Planine se nalaze uzduž južne granice i na jugoistoku (najviši vrh zemlje Ayrybaba 3.139 m). Velik dio sjeveroistočne granice prema Uzbekistanu čini rijeka Amudarja. Stanovništvo je koncentrirano u podnožjima planina i u oazama uzduž rijeka i kanala.

Područje Turkmenistana bilo je dio Carstva Aleksandra Velikog, a kasnije i Partskog Carstva. U 4. stoljeću Turkmenistanom su vladali Huni. U 7. stoljeću osvojili su ga Arapi i donijeli Islam. Kasnije su ovim prostorom vladali Seldžuci, a u početku 13. stoljeća postao je dio države Džingis kana. Od 16. stoljeća Turkmenistan je bio podložan Hivskom kanatu i Buharskom kanatu a na jugu su vladali iranski Sefevidi.

Rusko Carstvo osvajalo je Turkmenistan krajem 19. stoljeća i konačno zavladalo njime 1894. U Sovjetskom Savezu Turkmenistan je 1924. postao jedna od socijalističkih republika i formirane su današnje granice. U sovjetskom razdoblju razvijen je sustav navodnjanvanja i proširene su obradive površine.

Povijest Turkmenistana nakon neovisnosti donekle nalikuje drugim zemljama srednje Azije: vlast su zadržali komunistički funkcionari na čelu sa Saparmuratom Nijazovom koji je 1999. proglašen doživotnim predsjednikom. Otvoreno suprotstavljanje vladajućoj politici ne tolerira se, a Nijazovljev je kult ličnosti poprimio razmjere Staljinovog.

Većinu stanovništva (85%) čine Turkmeni čiji jezik pripada turkijskoj jezičnoj skupini i koji su muslimani. U zemlji žive i (5%) Uzbeci i Rusi (4%).

Etnički sastav

Procjena za 2006. godinu govori o 4.899.000 stanovnika, od čega na Turkmene otpada 3.936.000. Ostali narodi (ima ih 40) su: Uzbeci (443.000); Rusi (141.000); Kazaki (126.000); Tatari (50.000); Azerbajdžanci (49.000); Baludži (40.000); Armenci (20.000); Ukrajinci (12.000); Iranci (11.000); Lezgini (11.000). Manje od 10.000 broje: Karakalpaci (5.500); Tadžiki (4.300); Bjelorusi (4.000); Korejci (3.500); Kurdi (2.900); Baškiri (2.600); Čuvaši (2.400); Nijemci (2.200); Oseti (1.900); Patani (1.800); Moldavci (1.700); Mordvini (1.700); Brahui (1.600); Darginci (1.600); Lakci (1.600); Ujguri (1.400); Gruzi (1.000); Čečeni (700); Kirgizi (700); Poljaci (700); Avarci (600); Bugari (600); Istočni Čeremisi (500); Grci (500); Židovi (500); Latvijci (300); Litvanci (200); Tabasarani (200); Udini (20).

Turkmenistan raspolaže značajnim izvorima zemnog plina i nafte. Iskorištavanje je ograničeno nedostatkom infrastrukture za izvoz na svjetsko tržište. Važna je i proizvodnja pamuka. Dugoročni gospodarski razvoj ograničava nespremnost vlade na korjenite reforme i ekscentrična državna potrošnja koja često dovodi do proračunskih manjkova. BDP je u 2004. iznosio 5.700 USD po stanovniku, mjereno po PPP-u.


Nedovršeni članak Turkmenistan koji govori o državi treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Sipakje.

teksty piosenek | schody | Muj wydafca | 45-89 | Najpiękniejsze kolędy

źródło Wikipedia