Smrt je kraj života. Sva danas poznata živa bića umru nakon nekog vremena.
Većina religija tumači da poslije smrti dolazi raj ili pakao. Stari narodi su vjerovali da smrću odlaze u vječna lovišta i zato su svoje mrtve pokapali sa oruđem, nakitom i oružjem, potrebnim za taj vječni lov. Nitko zapravo ne zna što dolazi poslije.
S druge strane, pojam "smrti" često se znade u znanosti pridjeliti neživim pojavama, sustavima i napravama, označavajući pri tomu antropogeno gledište na prestanak funkcioniranja nekoga neživoga sustava. Tako jedna od teorija o budućnosti Svemira smatra da će isti završiti u stanju toplinske smrti. Prestanak rada nekoga mehaničkog sustava često se kolokvijalno označava riječju da je taj sustav umro, npr. akumulator u automobilu, satni mehanizam, televizor itsl. Tako se taj pojam često koristi kada se želi označiti prestanak rada nekoga sustava, bilo živoga (uginuće, uvenuće) ili neživoga (kvar).
Grčki filozof Epikur (341-270 prije Krista) je tvrdio da smrt nije loša jer dok smo živi smrti nema, a kad umremo nas nema, prema tome smrt uopće ne može utjecati na nas.
Američki suvremeni filozof Thomas Nagel kaže da je smrt loša jer nam produžetak života pruža mogućnost da dođemo do dobrih stvari.
Martin Heidegger, njemački filozof egzistencijalizma je tvrdio da je čovjek svjestan sebe jer je svjestan svoje smrtnosti, odnosno mi smo svjesni sebe jer osjećamo tjeskobu u odnosu spram smrti.
Los się musi odmienić | Natalia | gadżety reklamowe | Sztuka jest skarpetką kulawego | What is Love
źródło Wikipedia